Zagrebački El Toro počeo je pripremati genijalne hamburgere od japanske govedine

Burger je uobičajeni street food format koji, dakle, podrazumijeva pljeskavicu između dva komada peciva s kečapom, katkad majonezom, lako topivim sirom, salatom, rajčicom, pokatkad lukom i pancetom. No, burger može biti i format koji se puni ozbiljnim gastronomskim sadržajem, izvan konteksta street fooda.
Među prvima je to prepoznao Daniel Boulud, glasoviti francusko-američki chef s puno Michelinovih zvjezdica, koji je prije mnogo godina počeo pripremati burgere s gusjim jetrima. Od Bouludova prvog hamburgerskog krivokletstva do danas, vidjeli smo milijun skupih burgera. Neki su imali autentičnu gastronomsku vrijednost, dok su se drugi svodili na čisto prenemaganje.
Hamburger od wagyua, što ga je zagrebački El Toro stavio na jelovnik prvog ponedjeljka u veljači, spada u autentične i opravdane gastro burgere. Riječ je o jednom od najboljih hamburgera koje smo probali u ovom dijelu Europe.
Evo kako to konkretno izgleda.


Meso, pečeno da ostane crveno, topi se od intermuskularne masnoće, prebogatog okusa i dima, dok su prilozi dizajnirani tako da svojom kiselinom i svježinom kontriraju intenzivno mramornoj japanskoj govedini. Među prilozima su i alge, koje zaokružuju umamijevski okus ovog senzacionalnog hamburgera, posluženog u pecivu koje se mijesi i peče u samom restoranu.
S wagyu burgerom od govedine iz Kyota, El Toro je podigao ljestvicu kvalitete svog kuhanja i svojih sastojaka, te se definitivno uvrstio u prvu zagrebačku restoransku ligu. Okej, nismo probali wagyu burger u Takenoku, ali među svim drugim restoranskim hamburgerima koje smo jeli u Zagrebu, Torov wagyu nema nikakvu konkurenciju. Radi se o gradskom restoranskom The Burgeru, koji definitivno vrijedi svojih 125 kuna. Znamo da se čini skupo, međutim biftek u bilo kojoj zagrebačkoj gostionici, s iznimkom dvije ili tri poput Zelengaja, košta više od 120 kuna. A ovo je meso puno finije od konvencionalnog bifteka.


Osim burgera, El Toro priprema i vrlo slasne, sočne i bogate tacose s wagyuom, te još bolje “slices” na crnoj riži. “Slices” su zapravo jedna vrsta tatakija, gdje do izražaja dolazi superiorno putrasta tekstura ovog izvanrednog mesa. Poslije mjeseci lutanja, El Toro je krajem lanjske jeseni počeo postajati ozbiljan restoran, o čemu među ostalim svjedoči nova, manja, ali značajno pametnija i upotrebljivija vinska karta. Uvrštavanje japanske govedine na redoviti jelovnik, u tri forme koje su sukladne Torovoj poetici, daljnji je korak u pravom smjeru.

FacebooktwitterpinterestlinkedintumblrmailFacebooktwitterpinterestlinkedintumblrmail