Boogie je mjesto odlične energije i sjajne glazbe. Šteta što im bar to ni izbliza ne prati

U subotu navečer Boogie, novi jazz klub nedavno otvoren u Margaretskoj, vjerojatno je bio najenergičnije mjesto u Zagrebu. A konkurencija je bila jaka. Malo dalje, ispred Kina Europa nije se moglo proći od gužve na otvaranju ZFF-a, u grad se počela slijevati publika s koncerta Tram 11 u Domu sportova, Gavella se punila za after party otvorenja filmskog festivala i svi kafići i barovi bili su prepuni. Boogie je novi poduhvat vlasnika Pepera, Johanna Francka i nekadašnjeg speakeasyja Šupa, da u Zagrebu uvede novu ponudu, točno u segmentima koji najviše nedostaju i u kratkom vremenu mogu privući puno publike. To je već prepoznatljiv rukopis. Nažalost, dio tog rukopisa je i vječna kombinacija atraktivnog interijera, dobrog programa i osrednje ponude hrane i pića. 

Boogie je trenutno jedini jazz klub sa živom svirkom. Što bi, u tragičnom nedostatku takvih mjesta u Zagrebu, trebalo biti dovoljno za pobjedu na barskoj sceni u centru grada. Podijeljen je na četiri segmenta, s posve različitim ugođajima. Bar je malo, ugodno mjesto za cijeli dan, ali i odličan prostor za večer ako ne želite sjediti ispred stagea u podrumu ili želite ostati u kontaktu s ulicom. Na prvom katu je galerija sa sofama, nešto kao dnevni boravak u kojemu je buzz nešto manji, podrum je mjesto za koncerte, a najavljeno je i ponovno otvaranje Šupe, nekadašnjeg njihovog speakeasy bara koji bi se trebao vratiti s jakom kartom signature koktela. Atmosfera u Boogieju je odlična. Već u osam navečer, jako rano za subotnje kriterije, nije se moglo naći mjesta u baru i u dnevnom boravku. U podrum zbog nekog razloga nisu puštali goste do pola deset, kad je počinjao koncert. Našli smo zadnje mjesto za šankom, malim ali jako ugodnim, i pokušali naručiti čašu vina. I tu smo se, po tko zna koji put, susreli s uobičajenom bolešću hrvatskog ugostiteljstva, a to su neznanje i otvorena nezainteresiranost za bazičnu kvalitetu onoga što se tamo prodaje.

Boogie ne naplaćuje ulaznice, što znači da živi od prodaje pića. Već je retropult u baru djelovao obeshrabrujuće. Police s par boca dobrog whiskeya, par craft ginova i uobičajenih, malo boljih pića koja se mogu dobiti kod hrvatskih distributera. Konobari, naravno, nude vina po sortama i ne spominju proizvođače dok ih se posebno ne pita, pa su tako i nama ponudili plavac mali i shiraz, imali su Rosemount i Grabovčev syrah, na jednoj polici vidjeli smo još par Štamparovih vina i još nekoliko etiketa koje ne spadaju ni u višu srednu klasu hrvatskih vina. Za bijela vina nismo ni pitali, jer nismo htjeli piti bijelo vino. Ljudi oko nas uglavnom su pili industrijska piva, kave, pokoju čašu bijelog vina. Iako se reklamiraju kao mjesto s dobrim koktelima, nitko nam nije ni pokušao ponuditi koktel ili barem listu koktela. Nismo mogli provjeriti je li u podrumu situacija nešto drugačija. Ostali smo u baru koji se punio iz minute u minutu, uživali u genijalnoj glazbi, a kasnije i u live nastupima koji su se dobro čuli iz prepunog podruma, popili par čaša mediokritetskog vina i otišli se izliječiti s dvije čaše Taittingera u  Pupitres.

Osnivači Boogieja dokazani su eksperti u pokretanju novih, relativno kvalitetnih i dobro pogođenih programa i evenata. Ali o ugostiteljstvu od vremena Peperminta nisu boznašto naučili. Boogie ima servis koji se dobro nosi s njegovim golemim gužvama, ima sjajnu glazbu i zaista dobar ugođaj. Kada bi tome dodali zaista promišljenu, kompetentnu ponudu za svoju zaista široku publiku, a to znači dobar raspon kvalitete i cijena, možda bi ljudi tamo naprosto više trošili i njihovi dobro zamišljeni lokali u Margaretskoj imali bi dulji život. Možda se na prvi pogled čini da dobrom dijelu publike koja tamo dolazi radi jazza nije previše bitno koje su etikete na baru, ali dugoročno je to uvijek presudno za poslovni uspjeh. Svatko će se vraćati na mjesto gdje mu dobiva nešto posebno, ugodno je dugo i ne mora raditi kompromise s pićem. Zagrebačka publika zadnjih godinu i pol uporno pokušava pokazati ugostiteljima da su spremni platiti kvalitetu i vraćati se na mjesta na kojima osjećaju da ih se poštuje. Ako je već brendiran kao mjesto s ambicioznim speakeasy barom i kao jazz klub, ljudi zaista očekuju da im se u Boogieju ponudi nešto bolje ili barem isto, ali nikako lošije od pića koja mogu dobiti u većini pristojnih kafića u gradu.

FacebooktwitterpinterestlinkedintumblrmailFacebooktwitterpinterestlinkedintumblrmail

LISTE, RECEPTI...

VIEW ALL
supermarket

CRNA SHOPPING LISTA Što ovaj vikend zaista ne biste trebali kupovati u supermarketima (a ni inače)

Oblačno je subotnje jutro, tržnice više nisu privlačne…

ŠTO SE JEDE Za kineski Festival punog mjeseca koji počinje danas

Festival punog mjeseca ili Praznik sredine jeseni, kineska…

Ovo su najpopularniji alkoholni hoteli na svijetu

Želja za spavanjem u destileriji nije neka nova…

Sofrito

Ovaj  pripravak od rajčice, češnjaka, maslinova ulja i luka,…

Tri slana džema koja možete skuhati odmah

Slani džem nije chutney iako ih često miješaju…

IZLETNIČKI VODIČ ZA ZAGREB 7 restorana do kojih se možete dovesti za sat vremena

Dok ovo pišemo, u subotu ujutro, u Zagrebu…