Bečki Topazz jako je dobar dizajnerski gradski hotel, kakav kronično nedostaje Zagrebu (ali i Splitu i Rijeci)

Glavna atrakcija soba u bečkom hotelu Topazz su ovalni prozori u kojima možete ležati. Možete, dakle, uzeti čašu vrlo lokalnog vina, vlasnik hotela je bečki poduzetnik i vinar Martin Lenikus, smjestiti se u prozor i promatrati najstroži centar Beča iz tog prilično jedinstvenog loungea. Topazz, smješten dvjestotinjak metara iza katedrale Svetog Stjepana prema Bauermarktu, idealan je gradski hotel. Njegovih tridesetak soba podijeljeno je na osam katova neobične tamne zgrade, koja je podignuta na samo 153 kvadratna metra. Po tlocrtu i veličini gradilišta jedna je od najmanjih u središtu Beča. Otvoren 2012. godine, Topazz se svojim štedljivim modernizmom sjajno uklopio u dio grada kojim ipak dominiraju starije palače. Osim toga, izvanredno je iskoristio unutarnji prostor.

Sobe su male ali komforne, s velikim televizorom, vrlo dobro opremljenim minibarom, uz Lenikusova vina, tu su i šampanjac Ayala i nekoliko  finih snackova, i sa svim onim detaljima u kojima hrvatski hotelski meandžeri i poduzetnici gotovo redovito griješe. Vješalice su svilene ili pune  drvene, jer nikad ne smiju biti plastične niti pretanke, žlice za cipele su drvene jer nikad ne smiju biti plastične, a na krevetu su, naravno, po dva velika duboka jastuka. Madrac je toliko udoban da vas uspavljuje i kad ste, primjerice, čvrsto odlučili gledati Nadalov meč na US Openu.

Mala kupaonica obložena crnim i bijelosivim mramorom izvrsno izgleda, dok je tuš kabina (kade, hvala Bogu, nema) opremljena jednim od najsnažnijih tuševa na koje smo naletjeli u zadnjih nekoliko godina. Hotelska je kozmetika naravno, vrhunska. Molton Brown. Topazz je zaigrani, udobni, zabavni hotel koji vas spaja s gradom u koji ste upravo doputovali, i koji optimalno eksploatira mali prostor, katkad tipičan za središta velikih gradova. Takav tip hotela, uređen s ukusom i maštom Topazzovih arhitekata i dizajnera iz bečkog studija BWM Architekten, upravo je neophodan Zagrebu, čija je hotelska ponuda među gorima u srednjoj Europi, ali i Splitu a donekle i Rijeci.

Topazz ima samo dvije loše značajke: nema pravi bar, u hotelu je samo salon za čaj, dok su restoran i bar  nekoliko koraka dalje u butik hotelu Lamée istoga vlasnika. To smo kompenzirali kasnim pićem u mračnom, starinskom, senzacionalnom baru klasičnog hotela Bristol, gdje smo uživali u Laphroigovom Loreu kojeg, nažalost, još nismo vidjeli u Hrvatskoj). Druga Topazzova mana je prilično nonšalatnano, neprecizno, rubno neprofesionalno osoblje. U nekim smo hrvatskim hotelima s pet zvjezdica ovoga ljeta naišli na mnogo efikasniju  uslugu. Cijene u Topazzu variraju između 190 i 250 eura, zavisno o danu i vrsti sobe. No, uz sobu morate posebno platiti parking u nekoj od obližnjih javnih garaža, koji košta oko 40 eura dnevno.

 

TOPAZZ
Lichtensteg 3, Beč

190-250 eura

FacebooktwitterpinterestlinkedintumblrmailFacebooktwitterpinterestlinkedintumblrmail