U krčkoj Rivici pojeli smo božanstvenog šanpjera na lešo

Rivica je stara i vrijedna kvarnerska restoranska institucija, koja je imala svoje uspone i padove, ali koja spada u obavezni godišnji itinerer svakog ozbiljnog gurmana i restoranskog recenzenta. Ovog smo četvrtka u Rivici jeli na brzinu, na proputovanju za Lošinj, pa nismo stigli probati dovoljno jela da bismo je mogli ocijeniti. No, ono što smo jeli bilo je dobro do izvrsno.

Izvrsno se odnosi na velikog šanpjera koji nam je, na preporuku vlasnika, serviran u lešadi. E sada, ta je riba bila toliko delikatna u bogatstvu okusa i toliko savršena u teksturi, da bi Rivica, kad bi se sudilo samo po našem kovaču, zaslužila najviše ocjene koje smo dosad dodijelili u Hrvatskoj. Kućna tjestenina, debljine bucatina, s jakovskim kapicama također je ostavila vrlo dobar dojam, dok su kamenice bile onakve kakve mogu biti u ovo doba godine, ali smo ih svejedno sve pojeli.
A sada manje greške. Kuglica riblje paštete poslužena kao couvert pripada ugostiteljstvu od prije dvadesetak i više godina. Uz tjesteninu su nam donijeli već naribani sir što je ok za špageterije i lošije bistroe, ali svaki ambiciozniji restoran parmezan riba izravno na gostov tanjur, za stolom. Deserti su se doimali pomalo nefokusirano, a uz njih su nam donijeli bijeli umjesto crvenog porta. Bijeli port, osim što ne ide uz čokoladu, bio je prilično topao.
Uz pogled na tamnomodro more, čamce i parasailere, dobro raspoloženi gost lako zaboravlja na takve propuste. Međutim, Rivici , čini se, treba malo više profesionalizma u onim segmentima koji se ne tiču svježe ribe i rakova, gdje je Rivica odlična.

FacebooktwitterpinterestlinkedintumblrmailFacebooktwitterpinterestlinkedintumblrmail