VELIKO ODBROJAVANJE IZBORA ZA RESTORAN GODINE 6. MJESTO – ZINFANDEL’S

Zinfandel je možda jedini restoran autentične visoke kuhinje u Zagrebu. Njegova je blagovaonica raskošno i ukusno uređena, njegova je terasa, zapravo Esplanadina terasa Oleander, jedna od najljepših i najluksuznijih u Zagrebu, a posluga, premda ne uvijek kompetentna, trudi se ponašati kao što to ozbiljni hoteli palače zaslužuju. Premda se nalazi u skoro stotinu godina starom hotelu, Zinfandelova je povijest relativno kratka.

Uslijed nekoliko preuređenja tijekom devedesetih i početkom 2000-tih, Esplanadin fine dining restoran selio se s jedne na drugu hotelsku lokaciju, da bi se Zinfandel pod sadašnjim imenom otvorio prije petnaestak godina. Od tada je promijenio samo tri chefa: prvo je ondje kuhao Belgijanac Marc Fontanelle koji nije ostavio dublji trag, premda se radilo o tehnički izvrsnom chefu, Fontanellea je naslijedio Maltežanin Jeffrey Vella koji i danas radi u Hrvatskoj, u dubrovačkom Portraitu. Vella je vratio Esplanadu i Zinfandel na kartu najvažnijih hrvatskih gastronomskih destinacija. U Vellinom se mandatu u Zinfandelu kuhalo svjetski relevantno, vrlo moderno, a opet prilično lokalno. Vellin Zinfandel bavio se ozbiljnom haute cuisine, te se stalno nadmetao s Marcellinom Marija Čerhaka, najboljim zagrebačkim restoranom uopće.

 

Vellu je naslijedila Ana Grgić, koja je u prvih nekoliko godina tražila vlastiti auorski rukopis. U menijima u Le Bistrou gospođa Grgić previše se držala Vellina koncepta; u Zinfandelu se također skoro ništa nije mijenjalo, što za moderni fine dining restoran ne može biti dobro. No, unatrag otprilike godinu dana, Ana Grgić baš je strahovito napredovala. Današnji je Zinfandel svjež, pomalo postmoderan i vrlo precizan u pripremi hrane. Jelovnici se redovito, sezonski mijenjaju, s tim da zadržavaju klasične sastojke visoke kuhinje poput gusje jetre, koja se na zimskom meniju nalazi u obliku moussea s kakaom, maslacom od kruške i medovačeom,

Kamenice se, pak, želiraju u citrusma pa se poslužuju uz sušene niti tune, dok se hlap servira u društvu mlade mrkve i hrskave tapioke. Među glavnim jelima ističu se confit od lignji s bouillabaiseom, poširani bakalar u gelu od maslinova ulja i likoricije, te golublja prsa s prahom od korijandera na kremi od ribizla i pastrnjaka.

I dok jelovnik, kako vidimo, veselo pjeva u svim mogućim oktavama, vinska je lista nevjerojatno nekompetentna. Ne račumamo li desetak šampanjaca i ponešto vrhunskih Bordeauxa, dakle obaveznu lektiru za hotele-palače, ona je na hrvatskoj razini dosadna, na međunarodnoj razini zastarjela i preuska, a katkad i posve smiješna: baš nas, primjerice, zanima tko im je, kako i zašto uspio uvaliti čak tri vina sa etiketom Zvonko Bogdan?

Znamo jedino da stari, ugledni gospodin Šneler, jedan do osnivača hrvatskog Kluba sommeliera, čovjek koji u Esplanadi radi više od 35 godina, listu potpisuje samo tehnički, dok vina nabavljaju neki drugi ljudi koji se u vina baš ništa ne razumiju, i koji ovakvom vinskom listom ugrožavaju dignitet jednog od najboljih hrvatskih restorana. Zinfandel je u izboru Kulta plave kamenice, u kojem je glasovalo više od četrdeset restoranskih profesionalaca, osvojio šesto mjesto sa 72 boda.

Pogledajte tko je sve glasovao u izboru

Restorana godine Finalisti izbora za Restoran godine 2016.

Pravila glasanja možete pogledati OVDJE.

 

ZINFANDEL’S
Hotel Esplanade, Mihanovićeva 2, Zagreb

Chef Ana Grgić

FacebooktwitterpinterestlinkedintumblrmailFacebooktwitterpinterestlinkedintumblrmail